1. pomaganje seki


    Data: 22/03/2018, Categorie: Tabù Autore: highlander197, Fonte: xHamster

    ... Razumem… Slobodni ste da idete.”
    
    Vožnja je bila duga ali joj je prijalo da napokon izađe iz smrdljive bolničke sobe, da oseti vetar u kosi i da uživa u prirodi oko sebe. Gledala je kroz otvoren prozor automobila i polako se oporavljala od svega što joj se dešavalo prethodnih par dana.
    
    Njen karakter joj prosto nije davao mogućnosti da dugo pati i da se potpuno zatvori u sebe. Ona je bila veselog duha, prijatna i komunikativna osoba. Svi su je voleli i prosto je bilo neverovatno da tako jedna divna osoba prolazi kroz toliko teških trenutaka u životu.
    
    Sestra: “Znaš, prijala bi mi jedna cigarica…” – okrenula se ka bratu.
    
    Brat: “Što meni to kažeš? Ja ne pušim…”
    
    Sestra: “Aha. Ja nisam tako čula. Ajde, daj mi jednu i neću reći matorcima.”
    
    Pogledao ju je da se uveri da je ozbiljna i jednom rukom pridržavajući volan, d**gom je izvukao pakovanje iz pretinca.
    
    Brat: “To samo ovako ponekada. Kad izađem… Inače ne.”
    
    Sestra: “Znam braco. Pazim ja na tebe iako ti to ne primećuješ.” – zapalila je cigaretu i povukla dim.
    
    Nije ni ona bila redovan pušač ali joj se tada činilo da bi to moglo još više da je smiri. Polako je dolazila sebi skoncentrišući se na trenutni momenat, bez brige i planiranja o budućnosti.
    
    Razlika u godinama između nje i brata je bila relativno velika, tako da se ona uvek ponašala zaštitnički prema mlađem bratu. Znala je više o njegovom društvu i mestima na koje je ponekad izlazio, nego što je on i bio svestan. Od malena je bila veoma vezana za ...
    ... njega… i to se nikada nije promenilo.
    
    Mama, Tata: “Jooj… dušo naša. Dođi da te zagrlimo.” – roditelji su je dočekali toplo i vedro, znajući koliko joj je bila potrebna podrška.
    
    Sestra: “Mama, molim te za onu jednu tvoju famoznu kaficu, sanjam je noćima. Zdravo tajo… i nemojte da plačete, samo ćete mene opet rasplakati.”
    
    Roditelji su obrisali suze i dozvolili joj da se raskomoti i ode u svoju sobu. Znali su da joj treba mir.
    
    Legla je u svoj krevet i osmehnula se, ponosna što ima takvu divnu porodicu koja brine i koja joj pruža veliku podršku – kako u srećnim tako i u nekim tužnijim situacijama u životu. Imala je dosta pogrešnih procena i odluka, ali su je uvek podržavali i bili uz nju.
    
    Majka i otac topli, prijatni ljudi, njen brat nežan i pametan kao pčelica, i naravno ona. Žena čiji osmeh otopi svakoga ko je ugleda.
    
    Nije bila visoka, sa nešto krupnijom građom i veoma izraženim oblinama. Grudi ponosne i krupne, guza isturena ali čvrsta. Naravno da su se svi okretali za njom – i mladi i stari.
    
    Brat: “Evo kevina kafica.” – spustio ju je na stolić pored kreveta. – “Znaš, ne treba da se sada zatvoriš u sobu i da budeš sama. Treba ti nešto da ti odvrati malo pažnju… da malo čak i uživaš.”
    
    Sestra: “Da uživam… uhh, sve bi dala da mogu da se opustim. Želim dete bato, želim da budem majka… To je bio moj jedini san a sada je propao.”
    
    Brat: “Nemoj tako, rekao sam ti već. Mlada si, lepa… ma prelepa! Naći ćeš pravog i tada će sve biti u redu. Ajde, popij kaficu u ...
«1234...20»